Pera Todorović

Iako je Pera Todorović rano otišao iz Vodica u kome je rođen, Vodice skoro nigde ne pominje u svojim spisima i nije bio vezan za njega, kao ”najveći srpski novinar toga vremena, publicista, političar, dobrovoljac, revolucionar i književnik”, zaslužuje da se nađe na ovim stranicama.


Petronije Pera Todorović je rodjen 2. maja 1852. godine u Vodicama, od oca Jovana i majke Smiljane. Njegovi roditelji su imali sedmoro dece (neki izvori govore da ih je bilo više). Pera je bio najmlađi. Bili su najbogatija porodica u ovom delu Šumadije.

Kuća Pere Todorovića u Vodicama

Osnovnu školu je završio u Smederevskoj Palanci, nižu gimnaziju u Kragujevcu a Veliku gimnaziju u Beogradu. U školi je bio odličan sa predmetima koji su mu se sviđali. Sa drugim predmetima je jedva prolazio. Izbačen je iz gimnazije jer je predvodio grupu đaka koji su odbili da se pričeste (bio je ateista).

Nastavio je školovanje u Pešti na privatnoj trgovačkoj školi sa nezavršenom gimnazijom kako bi dobio bar neku diplomu zbog porodice koja mu je obezbedila izdržavanje a da bi imao bolju državnu karijeru, diploma univerziteta ili više škole je bila uslov.

Mnogo je čitao a posebno ruske pisce. Još u školi je često diskutovao sa drugovima o tome šta je ko čitao. Obično je uvek vodio u tim diskusijama. I na kraju, diskusija je prelazila u Perino predavanje.

Posle Pešte, odlazi u Cirih. Tamo upoznaje Nikolu Pašića koji mu je glavno poznanstvo na početku njegovog boravka u tom gradu.

“U moje doba u samom Cirihu bilo je oko pedeset srpskih djaka i pet do šest porodica sa decom, koja su se tu po školama vaspitala, a Rusa i Ruskinja je bilo oko četiri stotine! Čitavo jedno predgradje bilo je preplavljeno Rusima, Srbima i Slovenima uopšte. Na ulici se svugde čula slovenska reč.”

Evo kakav je Pera bio kao mladić:

“Pera Todorović je bio tip onog osećajnog mladića punog života i temperamenta, a razmaženog i nenaviknutog na sistematski, istajan rad, koji sa žarom moze da uleti u pokret na koji naiđe i koji mu odgovara. Ali on ne ulazi u taj pokret da strpljivo studira, uporno radi, nego da se u njemu istutnji i rasprostre svoj vitalitet i svoju imaginaciju.”

Vraća se u Srbiju iako nije završio školovanje. Usled ruskog uticaja, iz Ciriha se vratio kao socijalista.

1874. godine pokreće časopis ‘Rad’

“Švajcarski seljak radi da bi napredovao, mađarski seljak radi da bi živeo a srbijanski seljak radi da ne umre od gladi.”

Pridružuje se radikalno-socijalističkom pokretu Svetozara Markovića. Osim toga što sebe potpuno predaje toj ideji, svoje nasleđe od 2500 dukata poklanja pokretu.

15.02.1876. godine se u Kragujevcu održavaju opštinski izbori. Radikali odnose pobedu i izlaze na ulice. Na čelu se nalazi “Crveno barjače”. Glavni organizator tog dešavanja je Pera Todorović. Dolazi do sukoba sa predstavnicima vlasti. Ima mrtvih i ranjenih. Pored ostalih, uhapšen je i Pera Todorović. Osudjen je na devet meseci zatvora. Sudu se ovako obratio:

“Dozvolite, gospodo, da uz jemstvo koje tražite, ne odem odmah na izdržavanje kazne, već da mi omogućite da kao dobrovoljac odem u rat.”

Umesto zatvora, izabrao je da bude dobrovoljac u srpsko-turskom ratu (1876.-1987.). želeo je da se borbi protiv turaka. Ali je u Komandi nedostajao obrazovani kadar pa je Pera sa svojim dobrim obrazovanjem i znanjem ruskog i francuskog jezika, dodeljen štabu glavnokomandujućeg, ruskog generala Cernjajeva. U jeku odlučujuce bitke sa Turcima, general Cernjajev, koji je komandovao združenim jedinicama, odluči da Peru Todorovica, od svog prevodioca i šifranta, premesti na komandno mesto. Tada je Pera jedva izvukao živu glavu, ali je kasnije u stalnim borbama sa Turcima pokazao kao odličan borac. Zbog toga je dobio odlikovanje koje mu je lično uručio general Cernjajev. Svoja iskustva iz ovog rata je opisao u knjizi Dnevnik jednog dobrovoljca.

Po završetku rata je trebalo da odleži zatvorsku kaznu od 9 meseci. Ali u aprilu 1877. ga sud osudjuje na 4 godine zatvora zbog veleizdaje. Preko Zemuna odlazi za Novi Sad (tadašnja Austro-Ugarska).

Pokreće “Ilustrovanu ratnu kroniku” (urednik je J.J. Zmaj).

1878. Osniva časopis Straža – “knjigu za nauku, književnost i društveni život”. U Straži objavljuje “Dnevnik jednog dobrovoljca” (to delo važi za najbolju ratnu dramu toga doba).

Početkom 1879. madjarska policija (po zahtevu Beogradske policije) Peru Todorovića i Milicu Ninković proteruje iz Novog Sada. Oni odlaze u Pariz.

Usled francuskog uticaja, iz Pariza se vraća kao radikal. U Srbiju stiže na Badnje veče 1880. U Beogradu okuplja mlade ljude oko sebe. Stanuje sa Nikolom Pašićem. Kod njih se održavaju politička okupljanja. Kao rezultat tih okupljanja, formira se Narodna radikalna stranka. U njoj su samo dva profesionalna političara: Nikola Pašić i Pera Todorović. Izrada statuta stranke – Pera, uredjivanje lista “Samouprava” – Pera, agitacija, govori i organizovanje stranke u narodu – Pera. Nikola Pašić ga je mudro skrenuo sa puta koji je želeo za sebe – vodstvo partije.

08. januara 1881. pokrenuo je i uredjivao list “Samouprava” – list radikalne stranke.

U leto 1881. Pera boravi u banji Rajhenhal u kojoj leči jetru. Vraća se u jesen te godine i kreće po Srbiji u agitaciju. 42 dana, 43 mesta. Kako je naučio od ruskih političara – Ide u narod.

26.27. i 28. jula 1882 na Ilinijim vodama u Kragujevcu se održava Sabor Narodne radikalne stranke. To je bio vrhunac političkog narodnog besedništva Srbije, “niko do njega nije tako govorio; niko posle njega“. Nikola Pašić postaje predsednik a Pera potpredsednik Glavnog odbora stranke.

Oktobra 1883. Pera odlazi u Beč na operaciju jetre. U to vreme se sprema Timočka buna. Podigli su je neki pripadnici Narodne radikalne stranke i neki njeni poslanici iz tog kraja a sve po naredbama Nikole Pašića. Pera je bio protivnik oružanih sukoba i nije bio upoznat sa tim dešavanjima. Buna traje deset dana. Pašić odlazi u Zemun (Austro-Ugarsku). Sledi hapšenje Upravnog odbora Narodne radikalne stranke. Uhapšen je i Pera i svi su oni bačeni u okove. Odlučuje se da napiše pismo Kralju Milanu jer neće da leži za drugoga. Za drugoga koji ga je sklonio od onoga za šta se Pera borio čitav život. Za ono gde je uložio sav svoj novac i svoje zdravlje. Kralj Milan donosi pomilovanje. Neće biti streljan a umesto toga dobija deset godina zatvora. Skidaju mu okove…

1885. dolazi rat sa Bugarskom i poraz Srbije. Kralj vidi da mora da napravi sporazum sa Narodnom radikalnom strankom. Vidi da mu treba Pera Todorović. Kralj nudi pomilovanje i oslobodjenje svih zatvorenih radikala i njihovih vodja. Kao i dozvolu da se vrše zborovi i okupljanja.

01.01.1886. godine članovi Glavnog odbora radikalne stranke i svi zarobljeni članovi su pomilovani ukazom kralja Milana. Za uzvrat, traži da mu obećaju vernost i iskrenu potporu. Ali već je bilo kasno. I za Peru Todorovića i za kralja Milana.

Na skupu u Nišu se skupilo četrdeset narodnih prvaka Radikalne stranke. Obećanja koja su zarobljene vodje dali kralju Milanu su prekršena i svi Perini predlozi su odbijeni. Nikola Pašić, iako nije bio prisutan, učinio je šta je hteo. Pera ostaje sam i odbacen. Zavistan od morfijuma, potrebna su mu veća primanja. Posvećuje se isključivo novinarstvu. Piše za druge, za one koji plaćaju.

1887. Pokreće list “Radikal” u kome napada liberalno-radikalsku vladu i bori se za nezavisnost Narodne radikalne stranke.

1888. godine postaje načelnik Ministarstva narodne privrede.

1889. godine je osnovao list Male novine (prvi slobodni, komercijalni list u Kraljevini Srbiji koji se prodavao na ulici. Dostigle su tiraž od 30.000 primeraka, sve dok se 29.05.1903. nisu ugasile (kada je ugašena i dinastija Obrenovića).

1891 do 1895. godine, posle Laze Kostića, bio je drugi predsednik Udruženje novinara Srbije (UNS).

1897. u Čačku prisustvuje pretresu protiv čuvenih hajduka. Piše članke za “Male novine” i od tih članaka nastaje “Hajdučija”.

Postaje dvorski novinar. Pisao je kako mu se ‘naredi’ u dvorskoj kancelariji. Ali radio je i nesto važnije. Putuje po Srbiji (malo i po inostranstvu) i šalje kralju Aleksandru opširne i dokumentovane referate o privrednim prilikama i reformama, o pitanjima unutrašnje i spoljašnje politike.

29.05.1903. U Majskom prevratu, ubijen je kralj Aleksandar. Kasnije te godine, Pera beži od policije u Zemun.

1903. godine pokreće list “Ogledalo”. Neki njegovi zapisi u ‘Ogledalu’ su autobiografski kao na primer gde objašnjava zašto je izabrao progonstvo:

“Meni je, dragi prijatelju, već poravnalo pedeset i dve godine! Pa ćeš dozvoliti i sam da se u ovim godinama ne ide tako lako u hapsanu. Nekada sam ja rešenja o hapšenju primao kao pozivnicu za bal. Ali, gde je sada ona mladost i snaga? Ona vera i ono nadahnuće? A posle, dragi prijane, ako je za vajdu, od mene je dosta bilo hapšenja i tamnovanja! U celoj Srbiji nema čoveka koji je kao novinar i političar toliko hapšen i gonjen. A nisam ni ja od čelika…

Trideset godina je trajala moja borba na život i smrt. U toj strašnoj borbi ja sam pet godina proveo u izgnanstvu, više od dvadeset puta bio sam zatvaran i hapšen; osudjen na dvadeset i sedam godina zatvora; proveo sam u kazamatima i hapsanama pet godina, sedam meseci i devet dana; vukao sam teške okove od kojih mi i sada zjape rane na nogama; bio sam osudjen na smrt, jednom javno i znano, a četiri puta je o koncu visilo da izgubim glavu potajno i mučki.”

Bolovao je od ehinokokusa u jetri i zbog povremenih velikih bolova je uzimao morfijum. To je trajalo 27 godina. U to vreme, korisćenje morfijuma je bilo javno i dozvoljeno. Nije postojalo drugo sredstvo kojim bi mogli da se ublaže veliki bolovi. Morfijum je imao ogroman uticaj na Perin zivot i usmerio ga tamo gde Pera nije želeo.

“Moj život bio je vrlo buran i promenljiv. Pun borbe i potresa, pun muka i opasnosti, gde je često i sama glava o končiću visila.”

24.10.1907. godine umro je Pera Todorović u Beogradu. u 55. godini života, čovek velikog stvaralačkog dara, dobrovoljac, genijalni agitator, revolucionar, najveći srpski novinar toga vremena, politicar, publicista i književnik.

1970. godine snimljena drama Hajdučija po tekstovima Pere Todorovića. U glavnoj ulozi Dragan Nikolić.

1971. godine snimljena monodrama Odbrana Pere Todorovića koju izvodi Ivan Bejkjarev.

2008. godine počela izgradnja spomen kuće Pere Todorovića.


Pera Todorović je proganjan pod obe dinastije, promenio je sedam srpskih kraljeva, 20 puta je hapšen, vlasti su ga i na smrt osudile.

Govorio je nemački, ruski i francuski.

Zajedno sa Stevanom Đurčićem, Pera Todorović je inicijator obnavljanja Udruženja novinara Srbije (koje je posle Timočke bune 1883. godine prestalo sa radom).

Pera Todorović se ženio tri puta.
U prvom braku sa Milicom Ninković nije imao dece. To je bio politički brak jer je zbog političkog delovanja, Vlada donela odluku o progonstvu Milice Ninković a Pera je želeo da joj pomogne.
U drugom braku sa ženom Darinkom je imao ćerku Smilju, koja je umrla u 13. godini života.
U trećem braku, nije imao dece. Tako je ostao bez potomstva.

Iza sebe je ostavio mnoga dela, a izmedju ostalog tu su romani:

  • Smrt Karadjordjeva,
  • Prognonstvo Obrenovića,
  • Beogradske tajne,
  • Madjije na prestolu,
  • Hajdučija,
  • Silazak sa prestola,
  • Dnevnik jednog dobrovoljca,
  • Kravava godina,
  • Aspibe.

Najbolje studije o Peri Todoroviću napisali su:
– Živan Mitrović ”Iz života Pere Todorovića” (Politika, Beograd, 1960.),
– Velizar Nicić ”Pera Todorović” (Nolit, Beograd, 1956.),
– Miodrag Todorović ”Pera Todorović – novinar, književnik, revolucionar” (Naša komuna, Smederevska Palanka, 1983.) i
– Latinka Petrović ”Pera Todorović” (Rad, Beograd, 1983.).


Ovako je 1882. godine govorio Pera Todorović:

“Svaki građanin, pa bio on bogat ili siromah, ima puno pravo da rekne: Ako hoćeš da te vermam (po narodski: uvažavam), i slušam taj zakon, moraš pitati i mene ko će ga i kako će ga graditi, pošto se to i moje kože tiče. A ne ovako, zasednu njih nekoliko gazda i gospode pa navrljaj ovoliku hrpu zakona, a ti sirotinjo posle samo pogni šiju, upregni se i vuci što ti je natovareno.
Nećemo više tako, beli! Da plaćamo državi koliko ko može prema svom stanju, ali da država ne trguje i ne piljari sa građanskim pravima svojih državljana. Građanska prava nisu užička pastrmka da ih država krčmi na 20 para, pa ko više plati, onome veći režanj i da odreže. Svaki čovek, pa bio bogat ili siromah, samim rođenjem dobija tapiju na sva građanska prava, koja uopšte postoje u njegovoj domovini, pod uslovom da od građanskih tereta snosi onoliko koliko mu je moguće, prema njegovom stanju”.


Izvori:
Velizar Nicić – Pera Todorović (Nolit – Beograd, 1956.)
Internet.