bookmark_borderBožić – rođenje Hristovo

”Дође време и посла Бог Сина Свог Јединородног (Гал. 4,4) да спасе род људски. Када прође девет месеци од благовести, коју јави арханђел Гаврил Пречистој Деви у Назарету са речима: “Радуј се благодатна… ево зачећеш и родићеш Сина” (Лк. 1, 28, 27). У Витле- јемкој пећини роди Пречиста Дева Сина, који би зачет без греха у безгрешном телу, и рођен без бола. Пови га сама у ланене пелене, поклони му се као Богу и положи Га у јасле. Затим приђе и праведни Јосиф обручник њен и он Му се поклони, као Божанском плоду девичанске утробе. Чувши за овај радосни догађај дођоше пастири, упућени од анђела Божијих и поклонише Му се. Свуда се чула песма анђела: “Слава на висини Богу и на Земљи мир, међу људима добра воља” (Лк. 2,14). Дођоше и три мудраца са Истока, вођени чудесном звездом са даровима својим; златом, ливаном и измирном и поклонише Му се, као Цару над царевима (Мт. 2,11).

Тако дође на свет Онај, чији долазак би проречен од пророка и роди се онако како је проречено, да изврши дело спасења људског. Дође Онај, који је Једини могао спасти људе од греха, смрти и ђавола.
Рођење Христово празнује се код нас 7 јануара (25 децембар по старом календару). То је најзначајнији и најрадоснији догађај у животу човечанства, јер тог дана пре 2000 година, Пречиста Дева Марија донесе на свет Богочовека, Спаситеља света, Исуса Христа.

Овај наш највећи празник празнује се у нашем народу три дана. Први дан је Божић, који је увек истог датума, и на тај дан рано изјутра, пре свитања, звоне сва звона, на свим православним храмовима, пуцњевима из пушака и прангија објављује се долазак и рођење Христово. Народ одлази у цркву на Божићну Литургију и сви се поздрављају са речима: ’’ХРИСТОС СЕ РОДИ! – ВАИСТИНУ СЕ РОДИ”!”

Извор

bookmark_borderSlave i praznični običaji – knjiga

Славе и празнични обичаји

Са благословом Његовог Преосвештенства Епископа средњеевропског Господина Константина
Издавач: Православна црквена општина ЛИНЦ
Линц-Аустрија, 2001

bookmark_borderŽenidba i udaja, običaji s’ kraja 18. veka

Ženidba i udaja su bili isto toliko stvar porodice koliko i pojedinaca. Domaćini obeju kuća ugovaraju ženidbu i udaju, i to ne bez poklona; nekom vrstom kupovine predaje jedno dimaćinstvo drugom jednog tako korisnog člana kao što je odrasla devojka. Brat predaje nevestu svečanoj povorci koja dolazi da je vodi u novu kuću. Ovde je dočekuju zaova ili jetrva. Okititi neko dete, dodirnuti preslicom zidove koji treba tako često da je gledaju zaposlenu sa ovom alatkom, sa hebom, vinom i vodom u rukama i pod rukom prići stolu o kome će često imati da se stara – to su simbolične ceremonije s kojima ona ulazi u novu zajednicu. Komadom šećera zatvorena su joj usta, koja treba da govore malo i samo dobro. Još je strana, još godinu dana nazivaju je mladom. Običaj zahteva da se ona sa izrazom neprestane postiđenosti drži daleko čak i od svoga supruga. Međutim, to je ipak savez koji iz godine u godinu postaje sve uži i značajniji. On povezuje različite porodice putem udaje i ženidbe.

Izvor

bookmark_borderBadnje veče i Božić, običaji s’ kraja 18. veka

Na Badnje veče, kad su poslovi zavšeni, odlazi domaćin u šumu i odseca neki prav mlad hrast. Ovaj hrast se unosi u kuću sa pozdravom: ‘Dobro veče i srećan vam Božić!’ Odgovaraju mu: ‘Bog ti dao srećan Božić, ti srećni i čestiti!’ i posipaju ga žitom. Onda se hrast, zvani badnjak, stavlja na vatru. Ujutru, koje se pozdravlja pucanjem iz pištolja, pojavljuje se u svakoj kući već unapred određeni posetilac. On iz rukavice baca žito kroz vrata i uzvikuje: ‘Hristos se rodi!’ Koga pogodi žito, taj odgovara: ‘Vaistinu se rodi!’ Na to posetilac prilazi, udara žaračem po badnjaku koji još leži na vatri tako da skaču varnice i uzvikuje: ‘Koliko varnica toliko goveda, konja, koza, ovaca, svinja, košnica, toliko sreće i blagoslova!’ Domaćica ogrće polažajnika; badnjak se iznosi u voćnjak. U crkvu se ne ide; ali na obed dolazi svako sa zapaljenom voštanicom u ruci. Držeći sveću, ukućani se mole, zatim se ljube govoreći: ‘Mir božiji! Hristos se vaistinu rodi, mi mu se molimo!’ Kao da hoće da ukaže na usku povezanost između svih članova kuće, domaćin skuplja sveće koje još gore, lepi ih jednu za drugu, stavlja ih u činiju sa česnicom i raznim žitom koja se unosi baš tada, i gasi sveće zrnima žita. Česnica je pogača uobičajenog oblika od presnog testa; ko u izlomljenoj česnici nađe paru umešenu u nju, za toga se očekuje da će u toku godine imati više sreće nego ostali. Sto se ne rasprema niti se soba čisti; tri dana je sto postavljen za svakoga ko naiđe. Do Nove godine važi pozdrav: ‘Hristos se rodi!’ i odgovor: ‘Vaistinu se rodi!’

Izvor

bookmark_borderI Amerikanci na prelu – 2010.

Rodno selo prvog modernog srpskog novinara Pere Todorovića, Vodice kod Smederevske Palanke, postalo je najveći turistički brend Donje Jasenice.

Mnogobrojni meštani, okupljeni u Zavičajno-turističkom udruženju “Vidovača”, znali su kako da iskoriste svoju bogatu istoriju, kulturu i tradiciju. Zainteresovali su za nekadašnji život u Šumadiji ne samo one koji im u goste dolaze iz Srbije, već i ljubitelje običaja iz Evrope, pa i Amerike, koji su zbog njih “zapucali” čak do Vodica.

Udruženje cele godine priređuje kulturno-umetničke i etnoprograme: za Vaskrs, Vidovdan, Krstovdan, na dan rođenja Pere Todorovića. Čuvene su njihove zavetine i prela koja okupljaju stotine učesnika i hiljade posetilaca. Sve se to održava u centru sela ili na izvoru Vidove vode koja se nalazi u podnožju šumovitog brega, poznatog kao Vidovača.

Tabla na Vidovači

Tu je nekada postojao veliki manastir, zadužbina kneza Lazara, koji je razrušen u vreme propasti srednjovekovne srpske despotovine. Od ostatka sa ruševina, ozidana je česma na izvoru.

Programi se organizuju uz autentične eksponate iz prošlih vremena: od vretena i kudelje do starih kreveta. Događaj obično traje čitavog dana. Muškarci gostima pokazuju kako se pletu korpe od pruća ili kako se mulja grožđe u presi proizvedenoj pre 270 godina. Žene predu, pletu i heklaju. Neke su zadužene za kuhinju i pripremaju nadaleko poznat “vodički sto”. One sve vreme pred očima posetilaca mese pogače, proju, prave pite u autentičnim sudovima sa početka prošlog veka i sve to peku u starinskim šporetima.Prže uštipke i kuvaju jaja. Sve služe toplo. Vodičani svakome poklanjaju flašicu svoje mineralne vode. Uz dobar zalogaj i drugo osveženje, čuje se izvorna muzika, smenjuju se svirači, pevači i igrači.

– Svi naši programi i sve od hrane i pića što služimo, a sprema se celog dana, zasada ništa ne koštaju, sve je besplatno. To mi častimo. Naš interes je da dovedemo što više gostiju i da se pripremimo za pravi seoski turizam. Smeštajne kapacitete imamo po kućama koje su veoma lepo uređene – kaže Miodrag Zagorčić, predsednik Udruženja “Vidovača”.

Udruženje ima zastavu, grb i himnu. Nedavno su izdali prvu razglednicu Vodica. Uskoro će se pojaviti suvenir sela i biće postavljene turističke oznake. Na proleće treba da počne izgradnja rodne kuće Pere Todorovića, čiji je investitor Udruženje noviara Srbije. Kada sve to završe, a neće potrajati dugo, Vodičani će konačno na svemu ovome početi i da zarađuju

Veruje se da je voda na izvoru Vidovača blagotvorna za očne bolesti. Tokom prošlih vekova zabeležena su mnoga čuda isceljenja. Odnedavno i narod uzima i blato sa starog izvora. Mnogi tvrde da su oblogama od blata izlečili reumu. Svako može da natoči vodu ili da iskopa blato bez plaćanja. Ova mesta uvek su puna ljudi iz raznih krajeva Srbije.

Izvor

bookmark_borderBrojanica

“Brojanicom” je govor kojim se vidjeniji gost obraćao domacinu i ostalim gostima na svadbi.

Evo od našega dobroga brata, staroga svata, jedna lepa čast, dvanaest stuba belih pogača: šarene su, pisane, vezene su! Koliko mu na pogači pisma, toliko oženio sina; koliko na pogači šara, toliko doveo snaha, te se njima ponosio: kao nebo visinom; kao more dubinom; kao zec brzinom; kao lisica mudrinom; kao smederevska nahija advokatima; kao požarevačka Vlasima; kao jagodinska asurama; kao kruševačka kicošima; kao užička pećinama; kao Mrkovac kaljavim sokacima; kao Baničina prihodima; kao Bošnjani suvim potocima; kao Viševac peskom; kao Cumić delijama; kao Petrovac kačamakom; kao Kusadak duvandžijama; kao Vodice prodajama; kao Glibovac pustim kućama; kao Mramorac kop…..; kao Čačak dulecima; kao Požega dinjama; kao Užice šljivama; kao Vučitrn delijama; kao Sofija spahijama; kao Stari Vlah kmetovima.”
A da ga Bog sačuva:
Trula mosta, podrugljiva gosta; tesna sokaka, besna Bošnjaka; psa garova, Turčina manova; sirova kijaka iz mraka; kratkih gaća, dugačkih kopriva; džandrljive žene, pijanoga sina; živ bio, pomogao mu Bog, i Banov brod, i sva sela i na Drini skela! I amin, svatovi.

Izvor