bookmark_borderStanoje Glavaš 7 – podizanje spomenika

Баничанци су 1902. године основали Одбор за подизање споменика Станоју Главашу. 26.05.1902. године посмртни остаци Станоја Главаша, уз благослов митрополита Инокентија, пренети су у нову гробницу порте Баничанске цркве. Из протокола читамо: „На лобањи недостаје доња вилица а у горњој је свих 16 здравих зуба. Темењача је пробушена колцем четвртастог облика, у грудном кошу су нађена два пушчана зрна”.

Гроб и споменик Станоја Главаша у Баничини

Подигли су му камену гробницу, у дворишту цркве Светог Архангела Гаврила (подигнуте 1892. године), у којој су га поново сахранили 26. маја 1902. Споменик је добро очуван и на њему пише:

СТАНОЈЕ ГЛАВАШ
војвода
Рођен у Глибовцу
Погинуо у Баничини
Кости пренете и сахрањене 26. маја 1902. године.

Овај споменик је подигнут прилозима племенитих Срба.

претходни деоследећи део

bookmark_borderStanoje Glavaš 8

Станоје Главаш није био само познати јунак, већ и побожан човек. Савременици су Главаша описали као угледног домаћина, побожног и породичног човека. Занимљиво је да никад није псовао. Много је полагао на веру и верске обичаје. Недељом би се лепо обукао, ништа није радио, чак ни војевао. Увек, кад би нешто почињао, прво би се прекрстио и рекао: “Боже, помози!”

Сиротињи је помагао о празницима. „Иди с Богом”, говорио је, „изабери најбољег овна, вепра или јунца, то једино Турци не могу да нам дирају”. О црквеном празнику свети Никола, Станоје је цело село звао на гошћење, породицу и пријатеље са стране. Славило се по неколико дана уз свираче са таламбасима и пуно вина, према приповедању његове жене Маре. На славу је звао и оне који су му се замерили и том приликом би им све опраштао.

За Главаша је кумство било светиња. Његов отац Димитрије кумовао је Карађорђу Петровићу и кумство је, на самрти, према устаљеном обичају, предао најстаријем сину Станоју.

Какав је однос Станоје Главаш имао према вођи Првог српског устанка говори податак аустријског конзула послат грофу Метерниху 1811. године, где се каже да је Сулејман-паша Скопљак, лично или преко разних посредника, нудио Главашу сто кеса царских дуката и хиљаду венецијанских златника да му пошаље, у зобници, Карађорђеву главу. Станоје за такав споразум није хтео ни да чује и тако се паши грдно замерио.

Два пута се женио. Једна жена била му је извесна Стана из Буквика, даља Карађорђева рођака, друга је Мара из Варварина. С Маром је имао троје деце, оставивши потомство преко кћерке Миље и унуке Перке. Далеко бројније Главашево потомство данас постоји из брака са Станом, преко сина Василија и унука Луке.


претходни деоследећи део

bookmark_borderStanoje Glavaš 9 – dani Stanoja Glavaša

У Глибовцу се сваког августа одржава традиционална манифестација Дани Станоја Главаша.

Народ се окупља и код Главашеве колибе, у чијој је близини обновљен извор Булине воде.

Дани Станоја Главаша у Глибовцу

претходни део

bookmark_borderPorodično stablo familije Pere Todorovića

Пера Тодоровић се женио 3 пута.

Први брак са Милицом Нинковић је био политичке природе.  Тадашња Влада је донела одлуку о прогонству Милице Нинковић, а Пера је желео да јој помогне… Нису имали деце.

У другом браку са Даринком је имао ћерку Смиљу. Али је Смиља умрла у 13. години.

У трећем браку Пера Тодоровић није имао деце, тако да је остао без потомства.

bookmark_borderVidovdan – sveti car Lazar

Овај великомученик и угодник Божији, цар Лазар родио се 1329. године у граду Прилепу. Још као дете био је благе нарави, оштроуман и добродушан. Васпитаван је у хришћанској вери и побожности.

И као такав од Бога доби многе дарове, које умножи, те тако даровит привуче на себе пажњу царева и би узет на двор цара Душана, где

постаде славан и уважаван од свих због своје честитости, витештва и побожности. Ожени се царевом рођаком, Милицом, кћерком кнеза Вратка, која је била од лозе Немањића. Године 1353. би му дато достојанство кнеза.

Благочестиви господар Српски, Лазар био је веома Христољубив и ту своју љубав испољавао је према Цркви Божијој. Његова највећа брига је била да измири Српску и Цариградску Патријаршију. Као изасланика Цариградском патријарху послао је монаха Неанију, да га замоли да са Срба скине проклетство (анатему), што би и учињено. Борио се овај угодник Божији против Турске најезде и у сукобу, који се одиграо 15. јуна (28. јуна по новом календару) 1389. године против Турског цара Мурата би посечен. Тело му је пренето и сахрањено у његовој задужбини, манастиру Раваници (код Ћуприје), а затим пренето у Раваницу (Сремску), одакле је 1942. године пренето у Саборну Цркву у Београду. Сада се његове свете и чудотворне мошти налазе у манастиру Раваница код Ћуприје, где се дешавају многа чудеса и исцељења болесних и убогих. Свима онима који му се са искреном молитвом обрате он помаже.

За време свог живота обновио је манастир Хиландар и Горњак, подигао манастир Раваницу и Лазарицу и многе друге цркве и манастире.

Knez Lazar sa freske iz Lazarice

С правом можемо рећи да Светосавски свенародни идеал и програм: “Све за Христа – Христа ни за шта” нико није у потпуности остварио као свети цар Лазар. Он је то остварио определивши се за царство небеско и приневши себе за косовску жртву и са собом сав народ Српски. Учинио је то из чисто Јеванђелских разлога што и сама песма каже:

“Земаљско је за малена царство, а небеско увек и довека.”

Извор

bookmark_borderRadovi na spomen kući Pere Todorovića 2013.

Podne ploče, donacija firme „Potisje“ iz Kanjiže za izgradnju spomen kuće novinara, polemičara i književnika Pere Todorovića stigle su u Vodice kod Smederevske Palanke, Todorovićevo rodno mesto.

„Potisje“ iz Kanjiže doniralo je 250 kvadratnih metara podnih ploča kao pomoć izgradnji spomen kuće.

Akciju izgradnje 2008. godine započelo je Udruženje novinara Srbije sa opštinom Smederevska Palanka i Zavičajno turističkim udruženjem „Vidovača’’.

Do sada su izgrađeni prizemlje i prvi sprat kuće koja je stavljena pod krov.

Svojim donacijama, osim „Potisja“ iz Kanjiže, izgradnji su se priključile i fabrike cementa „Lafraž’’, „Titan’’ i „Holcim’’, Industrija građevinskog materijala „Igma’’, špeditersko društvo „Transportšped’’, „Srbijašume““ i projektni biro „Kuća’’ Avrama Krstića iz Smederevske Palanke koji je besplatno uradio projekat spomen kuće.

Zavičajna kuća sa bibliotekom, etno zbirkom i konferencijskom salom nalaziće se u Vodicama, u dvorištu osnovne škole „Olga Milošević“, preko puta urušene kuće u kojoj je Todorović živeo.

U njoj će biti sedište Zavičajnog društva “Vidovača” kao i prostor za etno izložbe i novinarske skupove.

Zdanje će služiti podsećanju na život i delo jednog od najznačajnijih srpskih novinara, pisaca, polemičara, prevodilaca i političara s kraja 19. i početka 20. veka.

bookmark_borderPismo Ljubi Kovačeviću 13. aprila 1896.

98. Pismo Ljubi Kovačeviću, Beograd, 13. aprila 1896.

(Gospodinu Ljubi Kovačeviću ministru prosvete)

Dragi Ljubo,

Bugarska vlada pozvala te je da odrediš tri eksperta od srpskih umetnika koji će s umetničke strane oceniti album što će se podneti kao bugarski narodni poklon i pomen caru Nikoli, prilikom njegovog krunisanja.

U tom pozivu bugarske vlade ima i iskrena prijateljstva i lukava računa.

Stvar je u tome:

To će biti u jednu ruku etnološko-etnografski album. On će sadržati u lepim živim bojama izrađene slike i crteže bugarskih tipova, bugarske narodne nošnje, bugarske kuće, pokućanstva, alata, pribora za rad, tipova građevinskih, slika predelnih itd. itd.

Po sebi se razume da će tu kao bugarski biti uzeti i tipovi i nošnje i mnogo što šta drugo iz čisto srpskih krajeva, i to ne samo iz Makedonije no držim čak i iz predela Kraljevine i drugih srpskih pokrajina.

Srpski eksperti biće u Sofiji dočekani sjajno predusretljivo, ‘podobostrasko’ ljubazno, – biće časti, biće hvale, preuznošenja nagrade; doćiće i koji orden pa čak možda u zgodnom obliku i koji fišečić napoleona na račun podnesenih troškova a kad srpski umetnici sve to progutaju njima će onda već biti nezgodno da onako drsko i otvoreno kresnu Bugarima u oči:

Ovo su slike vrlo lepe i umetnički verne, ali one ne predstavljaju bugarske tipove i bugarsku nošnju, već srpsku.

Da, srpskim umetnicima biće teško da to kresnu u oči, a posle njih, za to neće niko ni pitati – ta njin je zadatak za boga da s umetničke strane ocene album.

I tako će na vešt način Bugari dobiti svoj veliki etnografski atlas, u kome će kao bugarsko figurisati mnogo što šta što je istinski srpsko, a da je to sve ak* bugarsko utvrđivaće i potpisi tri srpska umetnika. Docnije taj se atlas (album) može umnožavati i pripremiti za prodaju i širenje po narodu.

Vidiš li moj Ljubomire kuda čova (pravo ju Buga) šiba. Dakle – pope budi čovek! Pamet u glavu. Neka idu eksperti, ali četvore oči neka otvore. Ako potvaram Bugare na moju dušu sav greh. Ako ti trebam zovi me,

tvoj Pera.

 Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti,

br. 13397.

* – ak(hak) – pravo, istina

izvor

bookmark_borderPismo Miki Todoroviću 1. maja 1907.

131. Pismo Miki N. Todoroviću, Beograd, 1. maja 1907.

Dragi sinovče Miko! Na rastanku ovde ja sam ti rekao da se s ocem slažeš, da od njega ponešto i pretupiš, mađi si, i da među vama nikad ne bude nikakve kavge. Ti si mi obećao to, ali kako sad čujem kao da nisi svoje obećanje održao. Čujem da je među vama opet bilo kavge i da mal niste izginuli. To je zlo i to ne sme biti. Kako čujem vi tražite da se brat Nikola iseli dole u staru kuću, a tu da dođe Jova sa svojom mladom. To ne može i ne sme biti. Deca neka idu u vajat oni su mladi i svuda im je dobro. Nikola je tu kuću gradio i on je tu najpreči. Dokle god ta kuća bude u našim rukama, brat Nikola ima tu u njoj prvo i najglavnije mesto i on je tu preči od sviju nas.

Tako ja mislim, a tako mene i hoće i mora poslušati i moj sinovac Mika. Tvoj stric

Pera.

Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti,

br. 13397.

Izvor

bookmark_borderPismo Nikoli Todoroviću 1. maja 1907.

132. Pismo Nikoli Todoroviću, Beograd, 1. maja 1907.

Dragi brat Nikola

Čitao sam tvoje pismo, koje si pred uskršnji praznik pisao Kristini. Možeš misliti kako mi je bilo kada čujem kako ste hteli izginuti i kako i sada živite zavađeni i omrznuti, kao najgori dušmani.

I ko tako živi? Rođeni otac i sin! To je strašno i reći! Za što tako radite, ako miloga Boga znate?!… I kakva vam je nevolja za to!…

Nije red da ja mlađi tebe starijega brata savetujem i učim, ali moram reći: Bog vam je lepo dao i zdravlja i imanja; mogli biste živeti kao najsrećniji ljudi, ali vas kao da je sam vrag prelastio, tako naopako radite, pa ćete, boj se, naopako i proći. Jer narod pravo veli: Zlo rađanje – gotovo suđenje!

Stoga ne terajte i dalje tako, po Bogu brat da si! Zašto da ti u svojoj rođenoj kući, kod svoje rođene dece živiš na pušci i nožu, kao da ste najgori dušmani, a ne svoji rođeni, jedna krv i jedna kost!

I šta hoćeš ti sad, na zarancima života?! Stani i pogedaj se kako izgledaš i razmisli koja ti je već godina. Šezdeseta davno prošla! Šta još ostaje! Il živeti il ne živeti još tri-četiri, najviše pet-šest godina! Pa kakve planove, kakve trgovine i preduzeća ti počinješ sad?! Nisi video vajdu od očiju, a sada hoćeš vajdu od trepavica! Otišlo ono kada si u Peštu terao po 200 komada debelih svinja i donosio u ćemcu* po desetak oka dukata, a sad hoćeš da stečeš, raneći po jednu-dve džore** i trgujući omanom***!… I zbog tih tvojih ćoravih trgovina dolaziš u sukob i zavadu s rođenim sinom! Nemoj tako, molim te, dragi brate. Ostavi svako izdavanje i zasebno rađenje, pa zasedni tu u kući kao pravi domaćin, kao čovek koji je svoj rad svršio i sad samo ima pravo da uživa što u kući ima i šta je Bog dao. Kad si već jednom predao imanje Miki (sinu) nemoj se više u to mešati. Ostavi ga neka radi i izvodi, kako on najbolje zna. Pa kako uradi onako će mu i biti. Svak zna šta je Nikola stekao i šta je on deci svojoj ostavio, a ako tvoj sin što god upropasti, niko neće tebe kriviti. Za tebe će biti dok si živ ti i ta stara žena (snaha Inđija), a Mika kako sebi prostre onako ce i spavati. Baš i da je Mika istinska raspikuća – ti tu ne bi mogao nista pomoći, jer ti ćeš sutra sklopiti oči, a oni će ostati da žive i dalje.

Ali u istini Mika nije ni neradnik. ni rasipač. Naprotiv, on je vredan i razuman domaćin, radi kao krtica, a ovo što je učinio s prodajom imanja, to mu je divna i pametna stvar, za koju treba Bogu da blagodari, što ga je umudrio da tako pametno postupi i tako srećno posao svrši.

S toga, dragi brate Nikola, nemoj se srditi ni na Miku tvoga, ni što je to imanje prodao, ni na mene, što sam taj njegov postupak odobrio. Tako je trebalo i tako je moralo biti. A ti kao pametan čovek radi sve to i okupi oko sebe svoju porodicu, svoju decu sinove i unuke, i kao pametni ljudi i domaćini živite mirno i složno u domu svome.

Bog vam je dao samo vi budite pametni i koristite se njegovom velikom milošću i dobrotom. To ti je bratsko pozdravlje od tvoga brata

Pere.

Beograd, 1, Maja 1907, godine

Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti,

br. 13397.

Napomene:

* ćemac, ćemer – muški pojas s pregradom za novac,

** džora – mršava svinja

*** oman – zeljasta biljka

izvor