“Brojanicom” je govor kojim se vidjeniji gost obraćao domacinu i ostalim gostima na svadbi.
Evo od našega dobroga brata, staroga svata, jedna lepa čast, dvanaest stuba belih pogača: šarene su, pisane, vezene su! Koliko mu na pogači pisma, toliko oženio sina; koliko na pogači šara, toliko doveo snaha, te se njima ponosio: kao nebo visinom; kao more dubinom; kao zec brzinom; kao lisica mudrinom; kao smederevska nahija advokatima; kao požarevačka Vlasima; kao jagodinska asurama; kao kruševačka kicošima; kao užička pećinama; kao Mrkovac kaljavim sokacima; kao Baničina prihodima; kao Bošnjani suvim potocima; kao Viševac peskom; kao Cumić delijama; kao Petrovac kačamakom; kao Kusadak duvandžijama; kao Vodice prodajama; kao Glibovac pustim kućama; kao Mramorac kop…..; kao Čačak dulecima; kao Požega dinjama; kao Užice šljivama; kao Vučitrn delijama; kao Sofija spahijama; kao Stari Vlah kmetovima.”
A da ga Bog sačuva:
Trula mosta, podrugljiva gosta; tesna sokaka, besna Bošnjaka; psa garova, Turčina manova; sirova kijaka iz mraka; kratkih gaća, dugačkih kopriva; džandrljive žene, pijanoga sina; živ bio, pomogao mu Bog, i Banov brod, i sva sela i na Drini skela! I amin, svatovi.